Sve teče...
30.06.2010.
Ukratko, Srbija je i dalje na evropskom putu i sve smo bliže članstvu u Evropskoj uniji. Vlada Srbije razmatra nove, novije i najnovije mere štednje, koje će dati rezultate u borbi protiv „svetske” (nikako naše) finansijske krize. Država se uspešno bori protiv kriminaliteta i korupcije, nižu se nove diplomatske pobede za očuvanje dva miliona Albanaca pod okriljem Srbije i bez brige, svi rođaci će zadržati posao.
A pre samo šest meseci ili manje...
...predsednik Privredne komore Srbije odahnuo je kada je 2009. godina završena. Sa tim novim listom nestali su svi naši problemi i krenuli smo iz početka.
...početkom godine premijer nam je obećao lakšu godinu, iako to još dugo nećemo osetiti - i tako je pao na ispitu iz ne znam kog tačno predmeta. Ja sam više za klasičan pristup - kriza je valjda sve dok je osećamo?
...u Beogradu su posečeni platani!!!
...štrajkovi su zimus bili, pa prestali. Priznajem da sam dugo bio
zaokupljen fenomenom radnika koji ne primaju platu 30 meseci, uredno
dolaze na posao, ništa ne rade, čekaju zaostale plate i najzad stupaju u
štrajk:
1) koliko se sećam, plate se ne isplaćuju iz imovine nekog
preduzeća, već se sredstva za plate stvaraju radom. Ako preduzeće zakasni sa platom i jednu ili dve, takvo preduzeće treba odmah napustiti
2)
i još više me je zanima kako vrli jedini nam zaposleni u porodici 30
(trideset!) meseci 'rani sedam gladnih usti. Ako izgubim posao, da ne brinem i preživim mesec, dva dok se ne snađem...
...na proleće nam je ministar ekonomije obećao nam izlazak iz recesije i odmrzavanje plata u septembru. Procenio je da toliko traje sećanje u Srbalja, ne više od šest meseci.
...državni funkcioneri najpre nisu, pa jesu prijavili svu svoju imovinu, valjda. Raduje me kad vidim koliko je ljudi bez igde ičega uspelo i dokopalo se najviših državnih funkcija. Ako to nije srpski san po uzoru na američki! Dobro, bilo bi mi još draže kad bi nam predsednika za Srbiju vezala bilo kakva nekretnina, a ne samo devizni račun u nekakvoj banci, ali ne može se sve imati. (P.S. u konačnom izveštaju nema ni tog računa, pa sad valjda istražuju da li je predsednik ostao bez devizne štednje ili nije)
...na Gazeli je uočena naprslina na nosaču i zaustavljen je teretni saobraćaj da „nosač ne bi, ne daj Bože, pukao”, kako je rekao direktor javnog preduzeća „Putevi Srbije”. Za propadanje mosta niko, naravno, nije odgovoran i budući da već četrdeset godina ne pripada nikome u više navrata poželeo sam da most prisvojim (sve po zakonu). NATO nas je nepotrebno bombardovao, dovoljno bi bilo da nam nisu skinuli Slobodana. Četrdeset godina kasnije nismo u stanju da popravimo jedan most, a kamoli da ga napravimo. Navodno smo premrežili Libiju autoputevima, a danas ne možemo da napravimo ni dvadeset kilometara. Kako je krenulo kroz dvadeset godina niko neće umeti da napravi trospratnicu...
...sav prostor između ovih vesti i afera koje su punile novinske stupce i televizijske emisije uredno je popunjavan silovanjima i ubistvima
(nastaviće se)
0 komentara Imaš komentar?
Odgovori